Dugo vremena Bosna i Hercegovina nije bila predmet suštinskog interesa tzv. međunarodne zajednice i Europske unije kao njenog bitnog dijela. Dijelom je to bilo zato što je svima bilo jasno da je i onaj ulazak Hrvatske u EU iz 2013. godine jedva prošao i da su svi tada znali da je posljednji za jedan duži period, a dijelom i zbog toga što je Europska unija bila uvjerena da će se stvari u Bosni i Hercegovini razvijati progresivno po inerciji, po činjenici prisustva Visokog predstavnika i međunarodnih diplomata s bitnom ulogom u njoj, a na koncu dijelom i zbog toga što ovakva vrsta međuetničke distanciranosti kakva je sada, nije bila toliko izražena, niti je izgledalo kako je izgledan novi ratni sukob ili ovolika blokiranost zemlje, odnosno države i njezinih funkcija. Zbog toga su u Bosnu i Hercegovini dolazili ljudi iz trećeg ešalona diplomacije, a čak kad bi i oni nakon dugih godina uvidjeli u kolikoj su zemlja i društvo blokadi, obično bi to obznanili svijetu i vlastitim poslodavcima onda kad bi bilo dobrano kasno i kad više nisu zauzimali poziciju Visokog predstavnika.
Nastavi čitati “Trojka u posjeti „trojci“ i mirna Bosna”
digitalnademokracija.com 