Ako porazgovarate s ljudima u svojoj blizini ili pročešljate statuse i komentare na društvenim mrežama, mogli biste zaključiti da je, prema općeprihvaćenom stajalištu, politika kaljuža, a političari zlikovci. Međutim, nakon stava “svi su oni isti” koji ne samo da je pogrešan, već i opasan – opreka MI vs ONI druga je najveća zabluda od koje mnogi od nas pate. Dobro bi zato bilo prisjetiti se (redovito, a pogotovo pred izbore) da političari nisu neko mistično Drugo, da nisu pali s Marsa niti nam ih je netko nametnuo. Pogledajte lijevo i desno od sebe. Zatim pogledajte u ogledalo. Oni su mi. Odnosno, mi smo oni, ako vam je tako draže. Nastavi čitati “Jesu li političari ogledalo naroda?”
Kategorija: Društvo
Ako se opet uvedu vanredne mjere, krivci će biti neodgovorni građani
Bosna i Hercegovina ima jednu od najgorih vlasti, barem u Europi. Nacionalizam, korupcija, nesposobnost i nekompetentnost, klijentelističko pogodovanje, samo su neke od odlika vladanja na svim razinama.
Stoga je reakcija vlasti na pandemiju koronavirusa bila prijatno iznenađenje. Reagiralo se na vrijeme, uvedene su stroge ali potrebne mjere i izbjegnuta je katastrofa. Situacija nikada nije bila ni izbliza dramatična kao u Italiji, Velikoj Britaniji ili Španjolskoj. Mnogi političari su se u javnosti pojavljivali s maskom i u rukavicama, i to je za pohvalu. Nastavi čitati “Ako se opet uvedu vanredne mjere, krivci će biti neodgovorni građani”
Sitne duše u velikim partijama
Da mi je neko u prošlom stoljeću rekao da ću sa sjetom pričati (i pisati) o dobrim stranama komunizma i jednopartijskom sistemu, bio bih spreman, istog trena, bez bilo kakve dvojbe, na polemiku pesnicama.
Nekada davno, preko sedam gora i nekoliko mora postojala je jedna (ne)sretna komunistička zemlja i u njoj samo jedna partija. Partija je bila dobra. Šta dobra – najbolja. Jer, bila je jedina. Nastavi čitati “Sitne duše u velikim partijama”
Koliko još ubojstava crnaca može tolerirati demokracija?
Borba protiv rasizma nije rat crnaca protiv bijelaca. Međutim, vjerovati da smo svi jednaki znači zanemariti smrt poput one Georgea Floyda i dalju normalizaciju činjenice da je nečiji društveni status određen rasizmom, te kontinuitet strukture nejednakosti koja je klasna, seksistička i rasistička.
Crno stanovništvo pretrpjelo je najgore nasilje i uskraćivanje prava širom svijeta. Ti napadi prečesto krše onaj univerzalni princip koji daje značenje svim drugim jamstvima: pravo na život. Nastavi čitati “Koliko još ubojstava crnaca može tolerirati demokracija?”
Staračka bolest ljevičarenja u postkomunizmu
Svojevremeno sam napise britanskog konzervativnog autora Rogera Scrutona o misliocima “nove ljevice” prihvatao cum grano salis, trudeći se da zadržim distancu prema njegovim besprizivno poraznim sudovima. Ne znam je li u pitanju biološki proces starenja, ali na polovini sedme decenije (moje, a ne Scrutonove, jer on je umro) neki njegovi stavovi sve su mi bliži. To se potvrdilo kada sam u konfinaciji pročitao “Epidemijsku situaciju”, kratak tekst koji je u konfinaciji napisao jedan od Scrutonovih junaka, francuski filozof Alain Badiou – na kojeg se nauk o starenju očito ne odnosi, jer je i u 84. godini jednako ostrašćen maoist kakav je bio u 1960-ima. Nastavi čitati “Staračka bolest ljevičarenja u postkomunizmu”
Lasić je zaslužio titulu sartrovskog tipa „javnog intelektualca“
Recenzija nove knjige Mile Lasića: Zašto nam izmiču europski horizonti?
Misliti i djelovati između dva žrvnja
Nevjerojatno širok javni prostor nalazi za svoja promišljanja i djelovanje Mile Lasić, iako je to u stvari prostor između dva žrvnja: između pseudograđanske i etnonacionalističke politike. I onima najmanje upućenima u tekuću društvenu, političku i ideološku stvarnost Bosne i Hercegovine jasno je da je za neku treću opciju s one strane ove dvije ostao veoma skučen prostor. A ipak je u takvom prostoru bilo moguće stvoriti i napraviti sve ono o čemu svjedoči ova voluminozna knjiga. Nastavi čitati “Lasić je zaslužio titulu sartrovskog tipa „javnog intelektualca“”
U slavu seksa
Ruth Westheimer i Giacomo Casanova važna su imena seksualne toponimije. Ona kao seksualna terapeutkinja čiji savjeti su unijeli radost u mnoge spavaće sobe, on kao avanturist čije ime je postalo sinonim za ljubavnika i seksualni kliše. Osim seksa, povezuje ih i današnji datum. Ruth je rođena 4. juna 1928. godine u Wiesenfeldu, malom bavarskom gradiću unutar tadašnje weimarske Njemačke, dok je Giacomo tog istog 4. juna umro u jednom bohemijskom dvorcu, opsesivno ispisujući svoje memoare. Nastavi čitati “U slavu seksa”
Europljani nezadovoljni razinom solidarnosti među članicama EU
Europski parlament naručio je istraživanje stavova stanovništva EU o aktualnoj krizi i odgovoru Europske unije na nju. Istraživanje je provedeno na ukupno 21.804 ispitanika krajem travnja 2020. u svim zemljama članicama EU osim Latvije, Estonije, Litve, Cipra, Malte i Luksemburga. Kompletni rezultati istraživanja bit će objavljeni početkom lipnja. Nastavi čitati “Europljani nezadovoljni razinom solidarnosti među članicama EU”
Đikić, Ivanković, Jergović i Lovrenović istupili iz P.E.N. Centra u Bosni i Hercegovini
Na službenoj web stranici P.E.N. centra u Bosni i Hercegovini (www.penbih.ba) objavljeno je 9. svibnja 2020. Protestno pismo protiv najavljene mise za Bleiburg s potpisima jednoga broja članova PEN-a. Način na koji je artikulirano to pismo bio je povodom za istupanje iz PEN-a Ivice Đikića, Željka Ivankovića, Miljenka Jergovića i Ivana Lovrenovića. Trojica od njih (Ivanković, Jergović, Lovrenović) među osnivačima su ovoga centra P.E.N.-a u opsjednutom Sarajevu 31. listopada 1992. godine.
Ovo su njihova pisma Upravi P.E.N. centra u Bosni i Hercegovini Nastavi čitati “Đikić, Ivanković, Jergović i Lovrenović istupili iz P.E.N. Centra u Bosni i Hercegovini”
Dva pisma iz Sarajeva
Dragi katolički kleru, uvažena hrvatska inteligencijo,
Za početak, čestitke na uspješno organiziranom Bleiburg-derneku u Sarajevu. Nema veze što je isti proizveo rijetko viđenu ideološku i međuetničku napetost u postdaytonskoj BiH i što su kordoni policije spriječili vrlo izvjesne incidente. Lijepo je i nadasve odgovorno što ste uzeli u obzir kontekst i historijsku simboliku Sarajeva, preuzimajući u svoje evanđeoske ruke vruć revizionistički krompir iz Hrvatske. Riječju, lijepo je što ste Za Revizionizam Spremni. Nastavi čitati “Dva pisma iz Sarajeva”
„Pitanje krivnje“ i Hrvati u BiH
U povodu tzv. sarajevske mise za „blajburške žrtve“
Kratko dvadeseto stoljeće (1914. – 1989.), po Hobsbawmovim kriterijima, obilježeno je s tri planetarna totalitarizma, pri čemu se posebice kod klerikalnih i nacionalističkih ideologa uobičajila praksa suviše olakog izjednačavanja fašizma, nacional-socijalizma i komunizma. Zato u uvodu i navedimo mišljenje pokojnog Ralfa Dahrendorfa (1929-2009), uglednog britanskog sociologa njemačkog podrijetla svjetskog glasa: “S mnogih se strana tvrdi da je jedna ideologija – fašizam – bila reakcija na drugu – komunizam. To smatram krajnje pogrešnim. Oba fenomena se razlikuju onoliko koliko su i isprepleteni. Zajedničko im je odbijanje otvorenog društva, oba postavljaju apsolutne zahtjeve. Pojam totalitarizam označava poprilično dobro njihovo zajedničko obilježje, i s njim se mogu okarakterizirati u najmanju ruku Hitlerov i Staljinov režim.” Tome se može dodati kako se u međuvremenu uobičajilo razlikovati i „fašizam“ Mussolinijevih boja od „nacional-socijalizma“ Hitlerove Njemačke i njezinih satelita. Nastavi čitati “„Pitanje krivnje“ i Hrvati u BiH”
Bosansko-hercegovačka filozofija rata
„Rat je otac svih stvari“, govorio je prije 2500 godina u grčkom gradu Efezu filozof Heraklit. Odmah treba reći kako Heraklit ne misli prije svega na rat kao oružani sukob niti isti simpatizira, nego on ovdje misli na sukob suprotnosti kao osnovu svega što je nastalo i nastaje u svijetu. Taj sukob suprotnosti ima čak i funkciju društveno-etičkog principa, jer borba svakog postavlja na njegovo pravo mjesto u društvu (ovdje je Heraklitova misao već opasno blizu liberalnom kapitalizmu i njegovim dogmama o tržišnoj konkurenciji i sukobu različitih interesa koji u konačnici vodi do napretka). Nastavi čitati “Bosansko-hercegovačka filozofija rata”
C’est la vie – sjaj i bijeda polusvijeta
U onom životu, negdje s početka osamdesetih na diplomatskom zadatku u Stockholmu ispred bivše SFRJ, sasvim slučajno sam bio počašćen druženjem, potom prijateljstvom koji su, evo dokaza, ostavili značajne otiske do dan danas. Dakle, na rutinskom kraju tog i tog radnog dana, po običaju svratim do mog tržnog centra u otmjenom Gardet kvartu (nedaleko od glasovitog Svenska Filminstitutet) , sa ciljem da pokupujem svašta-nešto, namirim kuću. Plus, da usput skoknem u tamo nagodan poštanski ured i pošaljem rukom ispisane novogodišnje čestitke – o tempora, o mores (!). Nastavi čitati “C’est la vie – sjaj i bijeda polusvijeta”
SDP pop
Jedan jednostavan način na koji stranke poručuju kome se obraćaju je izbor glazbe koja prati kampanje, prijenose dočeka rezultata izbora, pa i inauguracije. Od naizgled beskrajnog rezervoara pučkih heroja kakve HDZ može mobilizirati, i velika je drama ako ih izgubi, SDP nekako uspijeva imati još ustajaliji repertoar. Umjesto da SDP bude primoran mijenjati svoju playlistu barem svakih par godina, glazbenici kao da su se predali SDP-ovoj playlisti. Tako smo u minulom desetljeću dobili autentični i uspješni SDP pop, egzempliran grupom Detour. Ugodna, pristojna glazba i stihovi koji brane civilizacijske tekovine srednje klase napadnute od strane barbarluka narodnih fešti. Nastavi čitati “SDP pop”
Koronavirus: pet razloga za optimizam
Veliki dio medijskog izvještavanja o COVID-19 usredotočen je na loše vijesti i na greške koje se prave. Međutim, lako je optuživati za greške kad ste general nakon bitke. To vam daje puno materijala za vaše novinske članke, ali je li takvo što ispravno? Nastavi čitati “Koronavirus: pet razloga za optimizam”















