U ljeto 1935. fizičari Albert Einstein i Erwin Schrödinger vodili su bogatu, višestranu i ponekad neprijatnu prepisku o implikacijama nove teorije kvantne mehanike. Fokus njihove brige bio je ono što je Schrödinger kasnije nazvao zapletenost: nemogućnost neovisnog opisivanja dvaju kvantnih sustava ili čestica nakon međusobne interakcije.
Nastavi čitati “Mislili ste da je kvantna mehanika čudna – pogledajte onda zapleteno vrijeme” →
O ratu koji je počeo prošle subote ispisano je već mnogo kolumni i snimljeno televizijskih priloga. Nažalost, količina ostrašćenosti i mržnje, među narodima i simpatizerima sa strane, garancija su da će ova strašna tragedija vjerojatno postati još mnogo gora. Hamas je počinio zvjerske zločine nad bespomoćnim civilima. Izraelske vlasti ne traže pravdu, nego sprovode osvetu i kolektivno kažnjavaju nedužne stanovnike Gaze.
Nastavi čitati “Jedna misao o Izraelu i Palestini” →
“Teorija može mnogo toga, ali teško da nas može približiti tajni Starog”, napisao je Albert Einstein u prosincu 1926. “U svakom slučaju uvjeren sam da se On ne kocka.”
Einstein je odgovarao na pismo njemačkog fizičara Maxa Borna. Srce nove teorije kvantne mehanike, tvrdio je Born, kuca nasumično i nesigurno, kao da pati od aritmije. Dok je fizika prije uvijek bila usmjerena na ovo i dobivanje onog, nova kvantna mehanika je rekla da kada radimo ovo, ono dobivamo samo s određenom vjerojatnošću. A u nekim okolnostima mogli bismo dobiti i nešto drugo.
Nastavi čitati “Što je Einstein mislio kad je rekao da se Bog ne kocka” →
Koristan, razotkrivajući razgovor s političarima je vještina, težak i potencijanlno odgovoran zadatak. Da biste razgovor s političkim moćnicima obavili na najbolji način, morate “razumjeti njihovu motivaciju, shvatiti da će imati spremljene odgovore, ne dopustiti im da kompliciraju stvari, odbiti da vas zbune, zadržati otvoren um, poznavati svoju temu i izbjegavati međusobno vrijeđanje. Vi ste tu samo da otkrijete informacije kako biste oblikovali javnu raspravu.”
Nastavi čitati “Par pitanja za Dragana Čovića” →
Kako prolazi vrijeme, sve je očitija šteta od nedolaska Bogića Bogićevića na mjesto gradonačelnika Sarajeva. Ovaj časni (a u teškim trenucima raspada Jugoslavije i iznimno hrabar) čovjek i političar bio je odlično rješenje za poziciju koja ima uglavnom simboličku, ali i moralnu važnost. Spriječen je na tipičan način – nečasno i podmuklo.
Kada je na njegovo mjesto došla Benjamina Karić, izgledalo je da je neugodna situacija barem djelomično ublažena. Izbor se doimao kao ipak dobra vijest: mlada žena na čelu grada, možda s novim idejama i pristupom, definitivno osvježenje.
Optimizam je potrajao dok gospođa Karić nije progovorila, stvarno i simbolički.
Nastavi čitati “Benjamina Karić sramoti sebe i Sarajevo” →
Godine 1840. Edgar Allan Poe opisao je “ludu energiju” ostarjelog čovjeka koji luta ulicama Londona od sumraka do zore. Njegov nesnosni očaj mogao se privremeno ublažiti samo ako uroni u burnu gomilu gradskih stanovnika. “On odbija biti sam”, napisao je Poe. On je “ta vrsta i genij dubokog kriminala… On je čovjek iz gomile”.
Nastavi čitati “Prije nego što naučite biti s drugima, naučite biti sami” →
Može li židovska država biti demokratska država, može li cionizam prihvatiti pluralizam? Ova glavna dilema vezana za osnivanje države očitija je nego ikad, dok Izrael slavi 75. godišnjicu svog osnutka i gotovo stoljeće i pol nakon što su prvi cionisti došli u Palestinu iz Europe.
Nastavi čitati “Izrael nakon 75 godina: još uvijek nema sloge oko toga što znači biti židovska država i demokracija” →
Uoči predsjedničkih izbora u Turskoj održanih u nedjelju, činilo se da postoje dobri razlozi za povjerovati da će birači okrenuti leđa autoritarnom nacionalizmu Recepa Tayyipa Erdoğana. Njegovo preuzimanje kvazimonarhijskih predsjedničkih ovlasti 2018. uspjelo je ujediniti višegodišnje podijeljenu opoziciju. Ankete su ukazivale na tijesnu utrku, ali i da glavni Erdoğanov rival, Kemala Kılıçdaroğlu, ima značajnu prednost. Iako treba dobiti više od 50% glasova da bi pobijedio i izbjegao drugi krug, gospodin Kılıçdaroğlu je izjavio da stvari želi “završiti u prvom krugu”.
Nastavi čitati “Izborni rezultati u Turskoj: korak prema autokraciji?” →
U filmu Beskrajni dan, glavni junak proživljava uvijek iznova isti dan, dok ne shvati da je u klopci iz koje se nekako mora izvući. Građani Bosne i Hercegovine žive svoj beskrajni dan već dugi niz godina, barem od 2006. i propasti Aprilskog paketa ustavnih promjena.
Milorad Dodik, predsjednik i “glavni baja” svoga entiteta obilato se koristi političko-logičkom crnom rupom zvanom bosanskohercegovačka politička scena, i debelo profitira od nje. Da bi uspijevao u svojoj namjeri, potreban mu je partner s druge strane entitetske crte, a to su zaneseni građanski patrioti koji bi reagirali na njegove sve providnije provokacije.
Nastavi čitati “Ovakvo Predsjedništvo BiH idealno je za Dodika i njegove namjere” →
Historijski je dan u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. U posjeti ovoj važnoj državnoj instituciji, prvi put od njena osnutka, dolaze ugledni gosti s onog svijeta. To su legendarni Haile Selasije i ništa manje legendarni Bob Marley. Zgodno se podesilo da rečeni dvojac s onog svijeta dolazi baš dvadesetog aprila, kada se obilježava Međunarodni dan marihuane. Protokolom je predviđeno da svi prisutni prigodno popuše golemi joint. Predsjedavajuća Željka, član Denis i član Željko pripremaju se za ovaj epohalni trenutak.
Nastavi čitati “Svečano obilježen Dan marihuane u Predsjedništvu BiH” →
Moramo pronaći novi jezik, nove narative, novi svjetonazor i alate za stvaranje riječi kako bismo nadvladali “veliki humanitarni narativ”. Može li tehnologija pomoći?
Mnogi od nas čuli su u zadnjih mjesec dana za ChatGPT, s funkcijama “poput Matrixa”. ChatGPT pokreće vještačka inteligencija (AI), što građane uznemiruje, šokira i drži u još nekoliko drugih emocionalnih stanja, od straha do entuzijazma.
Nastavi čitati “Korištenje umjetne inteligencije za “dekolonizaciju” jezika” →
Prije deset godina kada se papa Franjo prvi put obratio s Trga svetog Petra, primijetio je da je konklava koja ga je izabrala otišla “gotovo na kraj svijeta” kako bi pronašla novog papu. Bila je to samozatajna, ali jasna šala, koja je signalizirala da ovaj argentinski kardinal planira posve različitu vrstu papinstva od svega što je bilo prije. Odabravši skroman život u gostinjskoj kući na rubu Vatikana umjesto u papinskim stanovima Apostolske palače, Franjo se pozicionirao kao neka vrsta pape autsajdera, zagovornika marginalnih, perifernih i isključenih.
Nastavi čitati “Deset godina pape Franje: iznimno važan progresivni glas” →
Jedna od optužbi koje su se u prethodnim desetljećima najčešće upućivale Sjedinjenim Američkim Državama jest da ova zemlja postupa kao svjetski žandar ili svjetski policajac, ili da bar ima ambiciju da to bude. Uporedo, te optužbe bile su popraćene – ne samo na »antiimperijalističkoj ljevici« – izrazima nesumnjivog zadovoljstva svaki puta kada bi se američke vanjskopolitičke akcije prepoznate kao »svjetskopolicajske« završile neuspjehom.
Nastavi čitati “Antiamerikanizam (V): Svjetski policajac” →
Božanske žene, sva ljepota svijeta
i lavska gordost, i plahota srne,
kroz vaše čari uzvišene cvjeta
u plave dane, i u noći crne.
Od samih početaka filozofskog saznanja raspravljalo se o postojanju istine. Svi mi govorimo o istini i svi tražimo istinu. Mi je zahtijevamo, čak i ako ponekad niječemo njeno postojanje. Ovaj će članak pokušati dati drugačiji pogled na ono za što, za sada, vjerujem da je istina.
Nastavi čitati “Postoji li istina?” →Have a WordPress.com account? Log in now.
