Kako da živimo? je ono što se mnogi pitaju u krizi, izbačeni iz normalnih životnih obrazaca. Međutim, ovo pitanje nije uvijek jednostavni zahtjev za izravnim odgovorom koji bismo nekako mogli iščitati iz svijeta oko nas.
Nastavi čitati “Filozofija ne može odgovoriti na pitanje: “Kako da živimo?”” →
Nakon dva tjedna rata u Ukrajini , humanitarna kriza i stalni rizik šire eskalacije čine kraj rata hitnijim nego ikad. Ali, izgledi za uspjeh izravnih pregovora između Rusije i Ukrajine su slabi.
Nastavi čitati “Kako pregovori mogu zaustaviti rat i što se prvo mora dogoditi” →
U ovom trenutku potrebna su djela. Ovo je jedna sasvim nepotpuna lista adresa i načina na koje se može pomoći.
Nastavi čitati “Kako pomoći žrtvama rata” →
Jednom davno reporter sarajevske televizije obilazio je sela u samom korneru Bosne i Hercegovine, pa pod Kozarom zalutao u zabačeni neki zaselak na kraju kaljava puta. Dan-danas pamtim taj kadar, trošnu kolibu sred puste potkozarske visoravni, na samom kraju svega poznatog svijeta, i pred kolibom starca duboko uzorana lica. Jedina njegova veza s ostatkom čovječanstva prastari je mađarski tranzistor Orion, na kojemu, veli, nikad ne sluša vijesti. Njega politika ne zanima, on sluša samo muziku.
– Šta onda slušate, kakvu muziku? – pokroviteljski ga na koncu pita ljubopitljivi reporter. – Koju muziku najviše volite?
– Svaku – jednostavno na to odgovara starac. – Osim glazbe.
Nastavi čitati “Povratak muzike” →
Bertrand Russell, slavni britanski filozof i društveni kritičar, gostovao je 1959. na BBC-u, u emisiji Face-to-Face. Na kraju razgovora upitan je što bi o životu i stvarima koje je naučio želio poručiti generacijama koje će živjeti za tisuću godina. Ovo je njegov odgovor.
Nastavi čitati “Bertrand Russell: poruka budućim generacijama” →
Pješak. Riječ koja se uklapa u najzamornije, dosadne i najmonotonije trenutke života. Ne želimo živjeti pješački život (pedestrian life, op. prev.). Ipak, možda bismo trebali. Mnogi od velikih mislilaca kroz povijest bili su pješaci: Henry David Thoreau i William Wordsworth, Samuel Taylor Coleridge i Walt Whitman, Friedrich Nietzsche i Virginia Woolf, Arthur Rimbaud, Mahatma Gandhi, William James – svi su bili pisci koji su rad svoga uma povezali s ravnomjernim kretanjem svojih stopala. Osjećali su potrebu ustati i pokrenuti se, ostavili bi posao, nataknuli šešir i izašli van u šetnju. Pritom su bili u korak s antipodnim silama kretanja i mirovanja, s poticajem upisanim u zakone prirode.
Nastavi čitati “Za puni doživljaj života, odložite sve uređaje i hodajte” →
Za vrijeme bivšeg lidera, SDP je bio beskrajno neuvjerljiv kao alternativa vlasti, te bio, nažalost, i pomalo smiješan. Nije bilo nikakve šanse da ozbiljnije uzdrmaju HDZ, a pogotovo ne Andreja Plenkovića.
Dolaskom Peđe Grbina na čelo stranke, SDP je dobio lidera koji je daleko ozbiljniji takmac. U kontekstu ranijih dešavanja u toj stranci, ovo samo po sebi nije veliko postignuće nego prije jedan povratak u normalu.
Nastavi čitati “Peđa Grbin je ozbiljan protivnik i potencijalni premijer” →
Dva su mjeseca otkako je otišao fra Stjepan Duvnjak. Skoro nije bilo dana da nisam na njega pomislio. Kako nećeš, kad ljúdī, kakav je bio on, u ovome posrnulom i opustjelom vaktu nedostaje kao kruhu soli, da bi bio kruh.
Svojevremeno, kada sam u Svjetlu riječi (za urednikovanja fra Ivana Šarčevića) tražio sažetu „formulu“ duha bosanskoga franjevaštva za naslov teksta, upravo mi je cijela pojava fra Stjepanova ponudila rješenje: vedrina i pregaranje.
Nastavi čitati “Fra Stjepan Duvnjak, čovjek koji je znao svoje mjesto” →
U svijetu postoji jedno carstvo, u njemu caruje bh. novinarstvo. (napušeni fan Branka Kockice, verovatno)
Mediji su ogledalo društva, veli ona poznata i od silne upotrebe ofucana fraza. Medijski prostor u BiH bogato je nalazište i nepresušan izvor političke tabloidnosti i nacional-patriotskih senzacija. Puno je toga na medijskom meniju, valja sve to upratiti. Ali za pasionirane ljubitelje ovakvih sadržaja nema slađeg mazohizma. Najzanimljivije stvari često prođu ispod radara. Nije doduše isključeno da pisac ovih redaka nedovoljno revno prati čudesni svijet bh. medija, odnosno tri ovdašnje političke, intelektualne i medijske iracionalnosti, poznate pod skupnim imenom – bh. javnost. No, uvijek su tu naknadna čitanja da korigiraju propušteno.
Nastavi čitati “Filozofija medijske palanke” →
Tijekom svoje političke karijere, Bakir Izetbegović, predsjednik SDA, na sebe je navukao različite epitete, pozitivne i negativne. Međutim, još nikada nije rečeno da se radi o političkom vizionaru koji prije svih prepoznaje trendove i posljedice.
Gospodin Izetbegović izjavio je prije par dana kako Draganu Čoviću odgovara da Željko Komšić sjedi u Predsjedništvu BiH, te obrazložio:
Nastavi čitati “Hoće li Komšićevi glasači napokon shvatiti?” →
Kao Amerikanka rođena u konzervativnoj kršćanskoj obitelji, odrastala sam okružena šovinističkim porukama da živim u “najboljoj zemlji na svijetu”. Ova je poruka dodatno podcrtana u popularnim medijima koje sam smjela konzumirati, kod kuće, u crkvi i u mojoj kršćanskoj školi, gdje se uvođenje učenika u kršćanski nacionalizam proširilo na recitiranje ne jednog već tri zakletve svakog jutra: američkoj zastavi, kršćanskoj zastavi i Bibliji.
Nastavi čitati “Je li američka demokracija na rubu kolapsa?” →
“Dođite gospodari rata, vi koji gradite velika oružja, koji gradite smrtonosne zrakoplove i sve bombe, vi koji se skrivate iza zidova i uredskih stolova, znajte, mogu vidjeti kroz vaše maske,” ljutito je poručivao Bob Dylan u protestnoj “Gospodari rata” prije skoro 60 godina, pjesmi čiji tekst bi sasvim pristajao i u ovoj 2022. Jer sadašnja je utrka u naoružavanju krenula u smjeru kompleksnog digitalnog ratovanja u kojemu će umjetna inteligencija donositi odluke o životu i smrti, a države trošiti još više na preciznije i brže ubojite naprave. Superpametni rojevi dronova, hipersonični nezaustavljivi projektili, usmjerene ubojite energije tek su neka od novotarija za uništenje koje usavršavaju laboratoriji diljem svijeta u frenetičnoj utakmici za postizanje premoći od koje možda ovisi tko će iznenada postati nova svjetska velesila. Nervozni političari požuruju špijune da saznaju više o namjerama mogućih neprijatelja i osnivaju timove stručnjaka u koje uključuju i pisce znanstvene fantastike ne bi li uspjeli što bolje predvidjeti opasnosti koje donosi budućnost. A najveće razočaranje biva kada se procjene i prognoze pokažu prilično pogrešnima i kada vas primjerice iznenade “mali zeleni.”
Nastavi čitati “U boj, u boj za dron svoj” →
Kad ste na vlasti, pogotovo kad ste na vlasti jako dugo, zadnja stvar koju želite je promjena vašeg statusa. Ako ste na vrhu, u državi poput BiH doživljava vas se kao nekog bitnog, makar van granica zemlje bili šarlatan i zadnja rupa na svirali.
Nastavi čitati “Vladajući će učiniti sve da se u izbornoj godini ništa ne promijeni” →
Politička i društvena kriza u Bosni i Hercegovini zaoštrila se povodom prošlotjednog obilježavanja Dana Republike Srpske, praznika koji su zbog odabranog datuma Ustavni sud BiH i Venecijanska komisija proglasili neustavnim i diskriminatornim, a koji je ove godine pratio niz incidenata, u atmosferi već zatrovanoj hazarderskim političkim potezima srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika. Nije toliko sporna činjenica da RS ima svoj praznik, mada se i to može lako problematizirati, koliko je konkretni datum 9. siječnja posebno traumatičan za Bošnjake i Hrvate. Tog su dana 1992. poslanici takozvane Skupštine srpskog naroda u BiH proglasili “Republiku srpskog naroda BiH”, s ciljem njenog ostanka u krnjoj Jugoslaviji. Bio je to uvod u masovne pokolje i progone širom teritorija budućeg RS-a, kao i genocid, zbog čega su brojni politički i vojni vođe RS-a u Hagu osuđeni kao ratni zločinci. Logično je da je taj datum nesrpskom stanovništvu neprihvatljiv, štoviše, da izaziva jezu. Ove je godine to podcrtano vrijeđanjem, provociranjem i zastrašivanjem Bošnjaka u nizu gradova: u Prijedoru i Foči su grupe šovena javno slavile Ratka Mladića, u Brčkom je uništen mural posvećen žrtvama Srebrenice, u Gackom su puštane nacionalističke pjesme, u Janji su ispred džamije vrijeđani vjernici i čuli su se pucnji iz vatrenog oružja.
Nastavi čitati “Zloćudan Dan Republike” →
Autoritarni lideri misle da mogu kontrolirati sve i da im je sve podložno. Političari poput predsjednika Erdogana imaju moć ušutkati glasove koje ne želi čuti, ali ne mogu poreći stvarnost koju ti glasovi opisuju. The Economist je objavio kratku analizu najnovijih Erdoganovih ekonomskih intervencija. Ovaj ugledni magazin tvrdi da od rujna prošle godine gospodin Erdogan pokušava prkositi zakonima ekonomije, na koje ipak nema pravo veta:
Nastavi čitati “Erdogan protiv ekonomije” →
digitalnademokracija.com