Pogovor u knjizi eseja Ivana Lovrenovića Pripadati i ne pripadati
Kod riječkoga izdavača Ex libris, kojega vode Željko Međimorec i Zoran Grozdanov, objavljena je ovih dana knjiga eseja: Ivan Lovrenović, Pripadati i ne pripadati. Oblikovanje i prijelom djelo su majstorskoga tandema Damir Bralić i Lana Grahek.
Nastavi čitati “Opus u nastajanju o kulturi u nestajanju” →
Najveća bošnjačka i najveća hrvatska stranka navodno se silno svađaju. Lideri dvaju stranaka, Bakir Izetbegović i Dragan Čović, ovih dana su intenzivno pregovarali o promjenama Izbornog zakona. Pregovori su propali, a ova dva političara međusobno se optužuju za novonastalu situaciju.
Nastavi čitati “Još uvijek mislite da HDZ i SDA nisu partneri?” →
Jučerašnje otvoreno prenošenje naše izborne kampanje u Brisel, gdje su se Čović, Dodik, Džaferović i Komšić (poredani po abecednom redu!) u svoje ime obraćali svojim glasačima, a ne u ime Bosne i Hercegovine jednoj ozbiljnoj administraciji, svako će tumačiti i ocjenjivati na svoj način. A ja ću iz državnog ugla gledanja (jer jedino tako vrijedi posmatrati događanja) samo kazati da je Bosna i Hercegovina doživjela novi i strašni debakl i to zbog svakog govornika ponaosob, a ne zbog ovog ili onog. U svijetu se, a najprije u Briselu, ili govori jednoglasno u ime cijele zemlje ili ne govori nikako.
Nastavi čitati “Novi strašni debakl” →
Nakon početnog šoka, ruska agresija na Ukrajinu izazvala je u međunarodnoj javnosti mnoštvo komentara među kojima su i prilozi značajnih svjetskih pera sa svih krajeva političkog spektra. Nemali broj komentatora vidi u ruskoj invaziji »inicijalnu kapislu« budućeg raspada Ruske Federacije i uopšte propasti Putinovog nacionalističkog projekta. Tako Yuval Noah Harari, jedan od najčitanijih autora današnjice, u tekstu objavljenom u The Guardianu izražava (već!) opšterašireno uvjerenje da će rat u Ukrajini oblikovati budućnost cijelog svijeta, konstatira da je Vladimir Putin taj rat već sada izgubio i najavljuje »smrt Ruskog carstva« na čijem »smrtnom listu … neće stajati ime Mihaila Gorbačova: stajat će Putinovo ime«. A razložni i odmjereni Branko Milanović, iako ne želi da spekulira o ishodu rata, ipak ostavlja mogućnost da se, osim okupacijom Ukrajine, on završi možda i »raspadom Rusije«.
Nastavi čitati “O morfološkim predviđanjima” →
Možemo li, smijemo li, kada osuđujemo rusku invaziju na Ukrajinu, reći – da ali…? Odnosno usput spominjati i druge vojne akcije koje su proteklih desetljeća, bez legalne podloge ili službene objave rata, pokretale moćne države te napadale brojne teritorije prouzročivši velike ljudske patnje i žrtve?
U raspravi na društvenim mrežama ili u lokalnom kafiću nerijetko ćete ovih dana zapaziti rečenice poput – “jest, Rusi su brutalno napali, ali zašto nitko ne priča koliko Amerikanci nereda čine po svijetu?”
Nastavi čitati “Agresija na Ukrajinu i plimni “whataboutism”” →
Kako da živimo? je ono što se mnogi pitaju u krizi, izbačeni iz normalnih životnih obrazaca. Međutim, ovo pitanje nije uvijek jednostavni zahtjev za izravnim odgovorom koji bismo nekako mogli iščitati iz svijeta oko nas.
Nastavi čitati “Filozofija ne može odgovoriti na pitanje: “Kako da živimo?”” →
Nakon dva tjedna rata u Ukrajini , humanitarna kriza i stalni rizik šire eskalacije čine kraj rata hitnijim nego ikad. Ali, izgledi za uspjeh izravnih pregovora između Rusije i Ukrajine su slabi.
Nastavi čitati “Kako pregovori mogu zaustaviti rat i što se prvo mora dogoditi” →
U ovom trenutku potrebna su djela. Ovo je jedna sasvim nepotpuna lista adresa i načina na koje se može pomoći.
Nastavi čitati “Kako pomoći žrtvama rata” →
Jednom davno reporter sarajevske televizije obilazio je sela u samom korneru Bosne i Hercegovine, pa pod Kozarom zalutao u zabačeni neki zaselak na kraju kaljava puta. Dan-danas pamtim taj kadar, trošnu kolibu sred puste potkozarske visoravni, na samom kraju svega poznatog svijeta, i pred kolibom starca duboko uzorana lica. Jedina njegova veza s ostatkom čovječanstva prastari je mađarski tranzistor Orion, na kojemu, veli, nikad ne sluša vijesti. Njega politika ne zanima, on sluša samo muziku.
– Šta onda slušate, kakvu muziku? – pokroviteljski ga na koncu pita ljubopitljivi reporter. – Koju muziku najviše volite?
– Svaku – jednostavno na to odgovara starac. – Osim glazbe.
Nastavi čitati “Povratak muzike” →
Bertrand Russell, slavni britanski filozof i društveni kritičar, gostovao je 1959. na BBC-u, u emisiji Face-to-Face. Na kraju razgovora upitan je što bi o životu i stvarima koje je naučio želio poručiti generacijama koje će živjeti za tisuću godina. Ovo je njegov odgovor.
Nastavi čitati “Bertrand Russell: poruka budućim generacijama” →
Pješak. Riječ koja se uklapa u najzamornije, dosadne i najmonotonije trenutke života. Ne želimo živjeti pješački život (pedestrian life, op. prev.). Ipak, možda bismo trebali. Mnogi od velikih mislilaca kroz povijest bili su pješaci: Henry David Thoreau i William Wordsworth, Samuel Taylor Coleridge i Walt Whitman, Friedrich Nietzsche i Virginia Woolf, Arthur Rimbaud, Mahatma Gandhi, William James – svi su bili pisci koji su rad svoga uma povezali s ravnomjernim kretanjem svojih stopala. Osjećali su potrebu ustati i pokrenuti se, ostavili bi posao, nataknuli šešir i izašli van u šetnju. Pritom su bili u korak s antipodnim silama kretanja i mirovanja, s poticajem upisanim u zakone prirode.
Nastavi čitati “Za puni doživljaj života, odložite sve uređaje i hodajte” →
Za vrijeme bivšeg lidera, SDP je bio beskrajno neuvjerljiv kao alternativa vlasti, te bio, nažalost, i pomalo smiješan. Nije bilo nikakve šanse da ozbiljnije uzdrmaju HDZ, a pogotovo ne Andreja Plenkovića.
Dolaskom Peđe Grbina na čelo stranke, SDP je dobio lidera koji je daleko ozbiljniji takmac. U kontekstu ranijih dešavanja u toj stranci, ovo samo po sebi nije veliko postignuće nego prije jedan povratak u normalu.
Nastavi čitati “Peđa Grbin je ozbiljan protivnik i potencijalni premijer” →
Dva su mjeseca otkako je otišao fra Stjepan Duvnjak. Skoro nije bilo dana da nisam na njega pomislio. Kako nećeš, kad ljúdī, kakav je bio on, u ovome posrnulom i opustjelom vaktu nedostaje kao kruhu soli, da bi bio kruh.
Svojevremeno, kada sam u Svjetlu riječi (za urednikovanja fra Ivana Šarčevića) tražio sažetu „formulu“ duha bosanskoga franjevaštva za naslov teksta, upravo mi je cijela pojava fra Stjepanova ponudila rješenje: vedrina i pregaranje.
Nastavi čitati “Fra Stjepan Duvnjak, čovjek koji je znao svoje mjesto” →
U svijetu postoji jedno carstvo, u njemu caruje bh. novinarstvo. (napušeni fan Branka Kockice, verovatno)
Mediji su ogledalo društva, veli ona poznata i od silne upotrebe ofucana fraza. Medijski prostor u BiH bogato je nalazište i nepresušan izvor političke tabloidnosti i nacional-patriotskih senzacija. Puno je toga na medijskom meniju, valja sve to upratiti. Ali za pasionirane ljubitelje ovakvih sadržaja nema slađeg mazohizma. Najzanimljivije stvari često prođu ispod radara. Nije doduše isključeno da pisac ovih redaka nedovoljno revno prati čudesni svijet bh. medija, odnosno tri ovdašnje političke, intelektualne i medijske iracionalnosti, poznate pod skupnim imenom – bh. javnost. No, uvijek su tu naknadna čitanja da korigiraju propušteno.
Nastavi čitati “Filozofija medijske palanke” →
Tijekom svoje političke karijere, Bakir Izetbegović, predsjednik SDA, na sebe je navukao različite epitete, pozitivne i negativne. Međutim, još nikada nije rečeno da se radi o političkom vizionaru koji prije svih prepoznaje trendove i posljedice.
Gospodin Izetbegović izjavio je prije par dana kako Draganu Čoviću odgovara da Željko Komšić sjedi u Predsjedništvu BiH, te obrazložio:
Nastavi čitati “Hoće li Komšićevi glasači napokon shvatiti?” →
digitalnademokracija.com